05.02.2012., nedjelja
potroski smetovi
nije smak svita vego je naše lipo selo s neba zatrpalo. nikoliko dana je laptalo i vijalo sve dok nije vako priko svake mire napadalo. vaki snig se ne panti. saće naš ante kotromanović s vojskon to raščistit pa će jope bit ki štaj i bilo. naprid ante! sliku načinijo: votoantiša |
24.01.2012., utorak
prestava od božića, pogledajte videjo
|
evo san napokon zgotovijo videjo od božića kaje u našoj crkvi bila prestava šta jon neznan imena al je bila dobra, smišna i povučna. ako van se dade pogledat šest minuta i sami ćete vidit da je tome tako. ne znan kako se svi glumci zovu pa ji neću ni nabrajat. ali svi su bili dobri zalužili da jin zapleskamo. |
23.01.2012., ponedjeljak
oće li našome potravlju bit bolje u uniji?
|
juče je većina od nas rvata izabrala da ćemo u toju uniju jerbo da nan je tamo i misto. svi su pulitičari zaradi toga sritni i prisritni. narod malo manje. pulitičari će sidit u tome eropskom parlamentu i dobivat za to velike gaste. dobivat će i rvacka eropske gaste za svakoje potribe. naši pulitičari su pokazali narodu kroz ove godine neodvisnosti kako znaju upravljat s gaston. nikizin će se za to i sudit. a oće li našome potravlju bit bolje u uniji ili brez nje? kažu novine da su dalmatinci najmanje glasova dali uniji na vome revendumu. ja mislin da je to zato šta su dalmatinci priponosni da bi svoju sudbinu pripušćali tuđinu a jope se boje domaći lupeža šta su nan svo vino iz bačava istakali i prodali. daj bože da ova unija makar donese malo reda među naše lupeže šta se motaju oko državne kase ki mačka oko vruće kaše. neka jin dođe u pamet da ji je narod tute postavijo i da njemu tribaju služit a ne po cile dane kontat u glavi di se more štogod " jamit". davno je rojs reka da ko je jamijo jamijo je ali to nije bila istina. našin lupežin nikad dosta kruva brez motike.do juče su uzimali šta jin nije ćaćino ni njijovo. pitan se samo kaće tome doć kraj. dok se pitan o tomen napravijo san mali videjo o potravlju. na njemu su slike sve sa ovoga bloga. more bit da van se i neće svidit ali šta van ja mogu. ne sviđa se ni meni unija, ha, ha. ma isto virujen da za ovi naš napaćeni i osiromašeni narod mora jeanput granut sunce i rane mu zaličit. |
13.01.2012., petak
nova kapela u čast blaženome alojziju mučeniku i vitezu rvackome
 ima već podosta vrimena otkad je općina dobila novo groblje u koncesiju pa ga je proširila, sorila zidine od započete crkve, rastrala soreni matrijal zeru dalje ispo groblja, malo zaravnali bageron i podigli novu kapelicu prid mrtačnicon. kapelica je malešna, primalešna...i služiće kako se čini samo za sprovode. mene je zanimalo kojomer će sveci joli blaženiku bit posvećena kapelica šta jon manjka zvonik (vid sliku doli) pa san ništo čujo da će bit posvećena blaženome stepincu. drago mi je zaradi tega šta će nosit ime rvackoga sina, mučenika za viru i svoj narod. blaženi je alojzije viktor živijo u najteža vrimena za rvacki narod i ponajviše zafaljujući njegovoj čvrstini, viri i domoljublju rvati se nisu odilili od boga ni od svetoga oca ni od istine. da je danas živ alojzije bi s oltara oplejo po matrijalističkom duvu koji vlada narodon i pulitičarin šta prodaju svoju zemlju za šaku "škuda". da je danas živ alojzije ne bi tijo da uniđemo u brezbožnu eropsku uniju šta oće samo naše bisere obalu, šume, vode, polja, radnu snagu......za drugo jin mi ne tribamo. koliko nan žele dobro pokazali su primirice kad su nas ucinjivali da jin isporučimo u ag naše generale. ucinjivali su nas kasmo tili proglasit morski pojas da nan talijani ne lovu ribu. a po istini govoreć osin nimaca, austrijanjaca, slovaka, mađara i poljaka ko su nan još prijatelji u tojoj europi? inglezi, vrancuzi, rečeni talijani, rusi, bugari, šveđani...? ma dašta, smazali bi nas za marendu da mogu. e da je danas živ naš blaženi alojzije....  kapela blaženoga alojzija stepinca u potroskom novom groblju |
09.01.2012., ponedjeljak
sakrij se zločesti vuče...kuljišu!
  naša san odnikidan internjet stranjicu iz dviiljadeidevete godine di piše ništo o našome dičnome ratniku i ministru obrane lipe naše anti kotromanoviću.novinar šta je o njemu besidijo se zove kuljiš bezimenom a imenom denis. napisa je on dobro da je ante bijo veliki i hrabar ratnik vojskovođa čovik pošten i sve to.... a unda je na jenome mistu napisa da je ante nakon rata kad je još bijo i vojvoda alkarski potpa pod uticaj pokvareni pašalićevaca i sinjski vranjevaca a sve zato jer pazi vamo: potiče iz straovito zatucanog kraja - čitaj "potravlja"! eto neću ja sad o pulitiki i o antinom časnome putu, bogu vala da je posta ministar a siguran san da neće nikad izdat ni boga ni narod ni svoje korjene ki šta su mnogi u voj popljačkanoj državi. pa neka je i u ezdepeju....ima i tamo čestitoga svita. vratiću se na no da je ante iz zatucanog kraja.... toji novinar biće misli da smo svi mi sa kamena blesavi i prez pameti zato šta od kamena ništa ne vidimo i triba nan doć u zagrebačku pristolnicu da bi progledali... e nije tako zločesti naš vuče kuljišu! ti si u svome članjku izdiga i nafalijo našoga antu a to i s pravom samo zato da bi usput oblatijo i ponizijo sve druge generale političare i pratre pa i sve ljude iz "zatucani krajeva" koji nisu nikad begenali ezdepe i to ne zato šta to nije časna stranka vego radi svoga svitonazora. a naš ante, bog mu da zdravlja i još mandata, neće nikad tako govorit o svojin suborcin, ni o vratrin ni o ikome.... zato kuljišu..vuče zločesti sakrij se u šumu crljenu i ne zavijaj više na nas "zatucane"!  cili članak zlog vučine morete nać TUTE |
07.01.2012., subota
ko je iščupa velku rastinu s korenon?
|
dođe evo nevrime i u našo potravlje. bura nikako ne sustaje. vilaši uzduž i popriko sela. arija se uzkovitlala. ko nije cigu na kući poveza osta je brez nje. struje nema ki u zemane. šterika je jopet na stolu. čeljad su se zeru zbližila jerbo je tevelizija nasilu utrnuta. kod naše stare kuće ništo je iščupalo veliku rastinu iz zemlje sa korenon. časna moja rič ja ga nisan iščupa jer san u to vrime bijo na drugome mistu a iman i svidoke. ko je unda? morebit da su drčina. ne znaju ti oni brate štaje pet tona. najišli, otilo jin se i iščupali.  uslika sliku votoantiša |
01.01.2012., nedjelja
božić u potravlju
|
bogu dragom vala prođe još jedan božić u našome potravlju kase cili puk veseli svetom porođenju. blažena je marija divica rodila našoga spasitelja isusa po duvu svetome. spasitelj naš je ponijo na svojin plećin sve naše grije i poradi njizi na križ ga prikovaše i on umre da bi mi nami podarijo život vikovični. ote priče pod kapon nebeskon nema veće. nema veće istinite priče o tome kako bog voli malešna grišnika! a tome sinu božjome šta umrije za sve nas evo prođe rođendan. mi smo se katolici pomučili da ga dočekamo što čistije duše i srca. jer ko je srca čista taj će boga gledat. dragi moji potročani čestiti i dobri puče osrca van želin da kroz ovu godinu isusa našoga čista srca gledate u bratu čoviku jer je toji put jedini naš put koji vodi u vičnu slavu.  ža mi je šta nave stranice nisan moga stavit snimak s božićnog igrokaza šta je na dan božića bijo u našoj lipoj crkvi. dica su to lipo odigrala. bilo je smišno i zanimljivo i poučno. računalo mi nije uspilo učitat snimak jer je internet veza prislaba za nj. moraću ga prisić na dva dila pa će unda valjda moć. živi mi i zdravi bili, sveti pilip i jakov vas povazda čuvali i mater naša gospa sinjska nad vami bdila! |
17.12.2011., subota
skupimo se ispod h-rasta
 izbori su za nami, nova vlada se sastavlja, prite da nas čeka gladna godina i stezanje kajiša. pitamo se ko nas je dovle dovejo da kraj svega blaga našeg rvacki narod mora gledat da nan trula europa baca mrve sa svog klimavoga stola...naša se poduzeća redon gase i vamilije ostaju brez kruva i dostojanstva, lupeži šta su nas opljačkali brane se sa slobode i u mraku pribiru zlatne poluge. ovi naš narod ponosni još je jednu tešku grešku napravijo. iša je uništit veleizdajnički adeze pa je na vlast dovejo one koji nan tek sad kažu da ćemo glođat kosti. dok nisu bili izabrani mučali su i obećavali šta je ko stiga. a šta je s drugin strankon za koje narod nije tijo glasat a koje su nan jamčile i stručnost i poštenje i domoljublje... mislin pritome ponajviše na stranku hrast koja nigdi nije prišla prag.....a tamo niki laburisti i al kapone iz aenesa, nevirnici i nagostici nan sad obnašaju vlast. jeli to katolička rvacka...dašta da nije. svejedno nije kasno da se trgnemo i bistre glave sagledamo šta nas je snašlo, saberemo se oko pravizi ljudi i čekamo da dođe čas kad će rvacku povest pravi i čestiti ljudi. uviren san da je ovi hrast dobar izbor i da mu već od sad tribamo dat priliku da ojača i da se nametne. dobijo san danas mejl zafale od te stranke šta ji podupiren i za koju san od srca da svoj glas. iz toga mejla se vidi da se ljudi ne pridaju već da iđu naprid jer drugoga izbora nema. ova rvacka nikako nije ona naša rvacka s kojon bi se ponosili. al još uvik ona je vridna naše žrtve i molitve. mejl od hrasta: Poštovani, željeli bismo se svima koji su glasali za Hrvatski rast ponaosob zahvaliti na povjerenju koje ste nam ukazali. Vaši su nam glasovi velik poticaj za daljnji rad. Iako na ovim, za Hrast prvim parlamentarnim izborima, nismo osigurali svoje predstavnike u Hrvatskom saboru, obavili smo velik i važan posao. U samo nekoliko mjeseci samofinanciranja i volonterskog rada, uz ignoriranje medija i anketa, stvorili smo političku alternativu i došli smo do desetaka tisuća ljudi koji su naše vrijednosti i naš odnos prema gospodarstvu, obitelji, braniteljima i organizaciji države prepoznali kao „svoj“. U polariziranom ozračju u kojem se mnogi koji vole Hrvatsku nisu usudili glasovati prema svojoj savjesti, za Hrast, već su birali „manje zlo“, Hrvatskom je rastu svoje povjerenje podarilo više od 30.000 birača. U većini izbornih jedinica ušli smo među prvih 10 stranaka, a u mnogim smo sredinama osvojili 4. ili 5. mjesto, na nekima čak i 3. Ostavili smo iza sebe mnoge stranke i pojedince koji mnogo duže postoje na političkoj sceni i koji su u svoju kampanju uložili mnogo novaca. Taj rezultat pokazuje da smo na dobrom putu. Pokazuje da nas već sad ima mnogo koji se ne damo nikakvim kalkulacijama spriječiti u tome da glasamo „za“ opciju koju smatramo najboljom, što i jest smisao demokracije. Taj rezultat pokazuje da već sad postoji mnogo ljudi koji znaju da sve političke kombinacije, koalicije i drugi manevri ne mogu donijeti ništa ako se ne promijene osobe u politici odnosno da su stvarne promjene moguće jedino ako se novi, moralni i sposobni ljudi uključe u politiku. Hrast je upravo u tome učinio velik posao, a izborni je rezultat, ostvaren u najtežim mogućim uvjetima, dao svima nama dodatan poticaj u širenju Hrasta. Pred nama je mnogo posla – proširiti mrežu podupiratelja Hrvatskog rasta, brojne volontere koji su nam se iz dana u dan javljali s puno entuzijazma organizirati u naše redovne aktivnosti, ohrabriti gotovo 40% hrvatskih birača da uopće izađu na sljedeće izbore, a sve glasače da glasuju slobodno, za stranku koja utjelovljuje njihove vrijednosti. Parafrazirajući riječi sv. Pavla usuđujemo se reći: dobar smo boj bili, trku završili, vjeru sačuvali. Čeka nas još mnogo posla. Sretni smo da ćemo ga znati obaviti s odličnom ekipom – a nadamo se da ćete i Vi, ako već niste, postati dio te ekipe. Veliko Vijeće Hrvatskog rasta Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa. (Edmund Burke) |
11.12.2011., nedjelja
opalo je lišće, opade i adeze, rvacka se zacrljeni....
|
jesen je zaodinila naše malo misto u svoje kolure. prošeta san se malo do jezera ka i svaki put kad navrnen vamo i vidijo da se je voda u jezeru betevi omakla i da je draga kanejetova skroz prisušila. biće da je tome tako jerbo je to poslidica globalnog zatoplenja. sad je u rvackoj došla nova vlada puna šuplji obećanja. jedino nisu obetali da će spričit to zatoplenje. ja moran priznat da slabo virujen u te ljude šta su voljon naroda rvackoga izabrani. tišin se timen da nan ko god bijo na vlasti godišnja doba nemere prominit. lipotu jeseni ne mogu nan oduzet. ...  |
26.08.2011., petak
pusto pod piskuljom...
|
u ovoj smo uvali prije više od dvajest godina lovili klene na kruv i kadgod smo se kupali. nakon toliko vrimena klena više nema jer su ji izile druge veće ribe šta se mogu samo štapon uvatit na određenin mistin. nema više nikoga ni da se okupa. pod piskuljon sve je pusto... |
13.02.2011., nedjelja
a.k.matas (1882.): u potravlju ostatci rimskog grada!
|
pra ante konstantin matas davne je 1882. godine u VIESTNIKU HRVATSKOGA ARKELOGIČKOGA DRUŽTVA zapisa zanimljive stvari o našemu selu. znali smo da je na širem području sela pronađeno razni rimski ostataka šta se danas čuvaju u muzejin, ali da je u utrobi potroskoj čudo više takvi dokaza to potrvrđuje i a.k.maras koji je u svoje vrime gazijo priko naši grudina i pronalazijo začuđujući otkrića. za mene su ta otkrića šta bi se po današnju reklo šenzacjonalna! pročitajte pozorno ovi tekst šta ga vridni i učeni pratar davno zapisa a naslovijo ga je sa potravlje::  na sliki: pra ante konstantin matas Godina IV. U ZAGREBU, I. TRAVNJA 1882. Broj 2. V I E S T N I K HRVATSKOGA ARKEOLOGIČKOGA DRUŽTVA. Potravlje. Oblievn ceste, što iz Sinja vodi k Vrlici sa dna briega Zrnca do miestašca Ribarić, na podu sjevernog obronka planine Svilaje, leži župa Potravlje. Na uzvišenoj toj vlaci, oklopljenoj sa zapada humcim i pristrancim ćelave Svilaje a od istoka obtočenoj polegnutim briegom, izpod koga Cetina se tibo vuče. cvao je u staro doba okrnpan grad. Izmedj sela Potravlja i Satrića. na sgodnu položaju, od Prolića kuća protezao se je uzduž do kuća Lijića, a širio : zapadu do izza crkve ss. Filipa i Jakova pram podnožju Vindušić-grada. Od davnijeg svratih pozornost na ove nieme svjedoke niekadanjeg veličija, a se godišta dne 9. ožujka (1874.) nakanili se ter razgledah kukavne ostanke tog nepoznatog grada, tiem pozornije, s t o j e izvan ruke i s puta, da se putnicim i starinarim lako podkrade. Sto ti se prvom pogledu predstavlja, to su niz njive zrane Cipi i Grudiue razuiem smierom izmotaue i izprisumićene gromile od drobná krečna kamena, kockasto ukresana; a kad bliže stupiš, opaziš, da jezgra tih gromila obrdane su debele zidine, što ti najbolje jamče koliko su tvrde i zamašite bile sgrade, od kojihzi su se ujmile. Po oviem kamenitiem njivam na okolo svuda nahodiš komada klačarde, ulomaka od opeka, obgorielih kresanih stieua, uštrpaka od cakkna posudja. a najvećma svuda vidiš kovačine (Schlacke), koja je sviedok, da je u stare zemane ovdie poznata bila gvozdena ruda, i da kovačka je obrtnost evala, kao što je i dan danas kod Baleta na Cetini obilatim željeznim rudani nahodi se traga. Da bi ovi grad tvrdim bedenim opasan bio zaključiti se nemôže iz škitih ruševina, što iznad zemlje vire. Naplav žala i zemlje strašno je dobeo. C'ielo zemljište Potravskog i Satrićkog razdolja nije za pravo reći, nego piesak, što su bujice sadrle sa bočinaSvilaje i njezina podgorija ter ovdie saniele, da zaspu staro tlo, a medjuto u náplavu uzčuvaju od daljeg rušenja temelje razvaljeuog grada. Pravcem od jugozapada pram sieveroistoku preko zemalja Cipi dubao je upravan, dug zid, kog seljani mal a mal izkrčiše, al temelje u zemlji mu ostaviše. Odatle pram jugu u takozvanoj Barišiuoj Lužini pomalja povisoko iznad zemlje od zapada : istoku preko tri noge debeo živi zid za desetak koračaja dužine. Pri dnu iztočnog mu kraja sklop je debelih zidova, što odatle :> palci sa osi različitim polaze smierom, medju kojim veličinom odlikuje se onaj, što pram podnevu okriče, koj nakon 7 koračaji dužine na pravokut se slomi ter : istoku krene, da nakon 5 koračaji : podnevu se zaputi, odkle nakon drugi 7 koračaji : zapadu se vine i izčezne. Pri poludnevnoj strani Grudina leže njive zvane Katunine. Ove nedavno pune su bile klačnih zidina različita smiera i debeline; =8 težaci, da oranice urede, izkrčiše jih, pak kamenje dielom u rupe zavališe, dielom na groinile uzbaciše. Krčeč nahodili su novaca rimskih i zemljenih žara. Novce najvećma razprodadoše u Spliet, jer težaci misle, da se u starinske novce žudije najbolje razume i najskuplje jih plaćaju, pak obično svakom nadjenom dragocienjenosti najprij splitske čifute zauudjaju, a žare dakako sasviem su polupali u tvrdom nvierenju, da je u njima novca naći. Medjuto od novaca na ovom zemljištu kaš nje našastih u sbirci A. :. gimnazija Sinjskog ima jedan zlatni od Anthemia i miedeni od Antonína, Proba i Konstantina, srebrni od Hrvoje, i više sićušnih srebrnih uovaca ungarskih. Na sievernom vrhu njive Ivana Rožica, kraj seoskog puta. poćima staro groblje, prikriveno pločetinam uekresanim, hrapavim, brez nadpisa jal obiliežija. Do njeg na istok vidi se temeljni zid nalik sgradi kršćanske crkvice, a naprama ovog groblja u zapad, ob desnu Tutuševa suhog potoka, vidi se porušenih čemera od grobnica, niešto veličanstvenije i ukusnije sgradjenih, negoli su one kraj puta. Ove grobnice dakle su najbolji dokaz, da je grad bio rimski, jer toliko u onim grobovim, što su ob desnu puta, koliko u onim, što su onkraj potoka, nalazi se svijeća, lončića, bočica i sažganih kostiju, kao i po ostalim grobovim starih Rimljana, samo što ovi uzkraj puta pripadaše sebarskoj ruci, dočim u one na čemer zidjane pokopavana biše otmenija vlastela. Jesenas mimohodeć kraj ovog groblja na čemere, svratih se, da ga iz bližeg razgledam, pak zemlju čeprkajuć, spazih starinsku posudu od fine crljene gnjile. Prizovnuh jedno momče s motikom, ter izvali iz zemlje sud nalik veliku pladnju, im žalibože u laptim razbiven! Na njem bi sažganih ljudskih kosti, cakla od razbijene gosteriee i nieko željezno orudje poput čekića, koje se skupa sa komadini posude čuva u starinarskoj sbirci A. :. gimnazija u Sinju. S onu stranu 15 godina u ovom istom groblju bi našast cielovit jedan lončić sa pliticom. koj takodjer čuva se u spomenutoj sbirei u Sinju. Za sve da po ovim ruševinam slabo se vidi traga mramoru i finim kamenim radnjam, ništa ne manje očevidci mi pripoviedaše. kako nazad malo godina našav jednu pisanu ploču, seljaci ju razlupaše mnijuć da kad je na njoj pismo, da je u njoj i blaga sakrivena! Kod vode, stoje uzkraj glavnog seoskog puta za Maljkovo, nazad dvaestak godina namieriše se seljani na uiekakov starinski viganj ili kovačnicu sa nakovnjem, maljim, klještim, čekićim i sličnim orudjem, koje su razjagmili, da mu danas nije već traga naći. Istim putem hodeć : sjeveru pri južnoj strani zemalja zvanih Medjugorije pram kucam Majica s jednog i drugog kraja puta vidit je žljebova u živcu kamenu izdubljenih, kao što jih i po dnu Satrića uz Zrnac, kraj oputine, što na priečac vodi u Ervace, imade. Ove žliebe tragovi su rimske ceste, koja nije vodila uprav pođem preko Maljkova i Otišića, jer joj obilježija ovuda ne naziru, nego vierojatuo s Potravske podiue spuštala se je u Potravsko polje, pak odatle kričala put Ribarica, gdje izpod Plavšine kuće pod zemljom duboko zaplit náhode tragove zidjana rimskog druma, koj premostiv potok Ribarić udarao je sievernim smierom put onih gradića, što jim se ruševine srietaju u vrielo Cetine. Dvaestak koračaja od Majica birtije, preko njive Tome Petaka, nazad sedam godina odkriven je bio jedan jarak u klak zidjan, a na samar sčemeren, koj prilično, da je za vodovod služio. Vlastník njive ga izkrčio u koliko inu je oranju smetao; a ter je za vodovod služio rad njegova pravca od jugozapada pram sjeveroistoku i rad položaja mu oborita nebi se znalo, odkle je vodu dovodio, ako ne s kojeg vriela, što s onu stranu Cetine, gdje na Zasiočko-Bitelićkom padu iztiče. Možda da je vriela bilo u stari zeman i na Potravskoj podini, pak pošto je ovo tlo podzemnim špiljam i šupljinam podrovano, lasno da su ta vriela u ponore pro36 pala. Tako znademo, da nazad malo mieseci sadanji m. p. župnik o. Ivo Šuman dao je u koritim potoka kopati i ponore otvoriti, koji sada žderu one biesne bujice, što sa Svilaje se obaraju, i što neizmiernu štetu težaštvu prinosiše razadiruć i zasipljući njive. Na ravnini pokraj Cetine u tako zvanom Potravskom polju il dolnjem Potravlju u mjestu Piket imade nmožtvo starinskog opeka, vrste dosta tvrde. Bez dvojbe tuđi je u stari zeman obstajala tvornica cigle, a do naših doba ujiuila joj se njeka saloža opeka. Da je okolica ova za sličnu obrtnost sposobna, jamči to i sad rabljena dobra vrsta loučarske zemlje, kojom seljani Satrića i Potravlja vode znatnu lončarsku obrtnost i na glasu su bakrari po gorskoj Dalmaciji od Cetine do dno Kotara. Potravlju na zapad izdiže se osamljen čunjasti huuiac, do 300' odnosne visine. Od juga je ponorito strm, kao što je napram istoku i zapadu prilično uzprsit, dočiem na zapad obronak mu se slatko spusta k podnožiju suprotivua mu brdašca »Gradić». Na zarubljenom vrhu tog humea prkosito držu se još porušeni miri Vinđušić-grada. Kako su ga orili neprijatelji i čobani vrieme i gromovi, ipak je sviem nepogodam odolio. Beden od istoka savijen na luk iz dvora je do 20' visok a 4' debeo, dočim oni od zapada, na tupi kut slomljen, nješto je tanji i većma razoren. Temeljna crta opisiva sliku kose pačetvoriiie, kojoj su dvokutnice jednako po 60' duge. Prostorom dakle nije bio vejik. Vrata je imao od juga, gdje su ozimus pastiri odkrili kamenite skaline, od kojih žalibože dobar broj već su iz obiestne šale sturali nizza ostrmu brinu u Tutušev-potok! Tvrdjavica ova nije gradjena za ognjeno oružije, jer na njoj nejma ni puškarica, ni okna za topove, a to je dokaz njezine starine. Nu ipak pri podnevnom uglu, sličnu oštmljatu nosu, priliepljeu se vidi jedan branik iz nove dobe, na kom je uzkih i visokih pendžera za puške i okna za lagane topove. Da se je svakako i topovim ovuda rabotalo sviedoče gvozdena zrna, što se po brdu na zapad Vindnšića nalaze suglasno sa predavom, što priča, da su ga Turci razorili sa glavice Gradić, na vrh koje da se i sad vide ostanci zidjanog meteriza. S istočne bočine Vindušića uzvija se na zasuke trag ceste, koja je u grad vodila, a po dnu glavice gromile sorena kamenja bilježi kolobar u suho zidjana šanca, kog Šarampov zovu, na sriedi koga narod priča, da kvrči pun bunar suha zlata! Po isti način i na istočnom obronku Gradića, na jednom dolěiéu, gdje je voda pištala (kaže moj vodjak Ante Mojié- Ogrešić), leži zavaljena dobrota od dviju crkava, tako bar da je njemu njegov otac pripovjedao, a njemu turski bezi u Kuprisu. I u Vindušić-gradu nahodi se rimskih babaka, i ja isti nadjoh bakreni novac Konštantínov i gvozdeno pruo od jednog palca promiera. O davuoj prošlosti Vindušić-grada ne umie kazati nitko ništa; neg da su to bile kule njekih Vindušića, i da seje tu srebren novac našao sa nadpisom Vid Vimliišić, a taj novac da je u Spliet prodan bio! Vindušić-grad svakako nosi na sebi znak davne starine, i morao je biti važan na tiesnom klancu izmedj Svilaje i Cetine za obranu onog nepoznatog grada, što je na Potravlju ležao; zato i on siže do rimskih doba. Po mom mnenju ime mu Vindušić od velike je važnosti, jer kao što Osakaćena rimska imena Trilj i Sutina kriju u sebi dokaz existencije Tiluria i Setonie, tako i ime Vindušić otajni bi mogao biti ključ za pogoditi ime brezimenom rimskom gradu, što mu je na istočnom podnožju stao. Ako je Vindušić ime izvedeno od Vinduše, Vindušić je zamišljen kao čedo većeg grada, koj mu je kao matica pomišljeu, a ta je Viuđuša Ako nadalje Viuduša izvodi se od panja Vind, a ovi srodan je sa imenom narodnim Vindi ili Vendi, eto dokaza, da posried zagorske Dalmacije za Rimljanah obstojao je grad sa imenom slovieuskog naroda. Kao što izmedj Norika cvao je grad Norea, tako i posried dalmatinskih Venda, ovdie na Potravlju obstojala bi bila Vendea! Razumiem, da je smiono moje nagadjauje, al ja samo povukoh, a vieštiji nek dalje potežu. Za hrvatsko-bosanskih doba Vindušić je jamačno obstojao, čemu dokaz Hervojini i Ugarski novci; a što ga zovu gradom Kotromanovića, moglo bi se izvoditi, da je bio vlastitost tih bosanskih bana. Sbilja u Potravlju žive i danas ogranak ove velikaške porodice, kod koje sam nazad desetak godina prebirao torbu starinskih pisama, najvećma odnosećih se na njihovo rodoslovje i dokaze, da lozu vuku od bosanskih bana i kralja. Rekoše mi, da jim je ta pisma izmamio nietko u Splietu. pak tako će jim s vremenom i uspomena poriekla izčeznuti, kao što jim jur i prezime gine, pokle i sad su gotovo više poznati pod predievkom Biče, nego Kotromanovići, kao što jim i Vindušić većma zovu Bičinimgradom! Od ostalog ja bi lašnje vjerovao, da ovi seljaci Kotromanovića, što žemlje težu i stado pasu a u jogunastom svom ponosu velikašku ćud odaju, od Kotromanovića lozu vuku; negoli da je Vindušić njihova davna vlastitost. Kotroinauovići ovi, kao što i ostali Potravćaui doselili su ovdje iz Hercegovine istom na poćetku 18. vieka; pak buduć se Kotromanovići najbliže do Vindušića nastanili i po nieki način ga u svoje predvraće uhvatili, nastao je obićaj, da ga zovu Kotromanovića gradom, koj naziv nejma nikakve historične važnosti za poviest ove, zlameuite inčije, porodice. A. K. Matas. oriđinal od ovoga zapisa morete nać lipo TUTE ako ćete pročitat pokoju zanimljivost o pratru matasu unda van priporučan da strelicu na ekranu usmirite lipo TUTE. |
stotinu bili lita: ajduk živi vikovično!
|
kad san ima pet godina već san zna sve igrače ajduka. evo vako iz glave: katalinić džoni boljat luketin peruzović buljan žungul jovanić đorđević jerković i šurjak trener ivić. u isto vrime su u svitu bili najjači talijani koji su igrali s ovin igračin, jopet iz glave: zof đentile kabrini orijali širea konti tardeli gracijani antonjoni betega i rosi. u to vrime bila je nika pismica probi mrižu talijana talijani mole boga da šurjaku pukne noga"  unda se još igra pravi nogomet na vin prostorin. svaka nedilja je bila fešta. sidilo se na baluturi i na radiju slušalo edu pecija mirka kamenjaševića ivu tomića i mnoge druge reportere. nogomet je unda bijo strast. top tema sviju razgovora. ajduk je unda bijo velik i moćan a ne jadan i obrezglavljen ki danas. ovo nije sjena undašnjeg ajduka.mi čekamo na nove zlatne dane a oni nikako da dođu. svake godine mislimo saće titula a od titule ništa. mamić i njegovi lupeži sve pokupiše. ali nije samo mamić kriv ajduku šta je jadan. ajduk ima najbolje navijače na svitu. za nj navija i radnik u kanalu i baba na pazaru i ekipa ispri kafića i teta u frizerskom i dite u vrtiću. svi žive za ajduka. a ajduk ne uzvraća ljubav jerbo su ga uništili pulitičari i drugi lakomi pokvarenjaci ki šta će i ovu državu... ali mi se još nadamo ,ne venemo, čekamo te titule ki ozebli sunce šta se kaže. i doć će titule! samo prije triba dobro upravit s ajdukon. triba ga dat u prave ruke jer su taka vrimena. grad split se maćehinski odnosijo naspram bilih pa nije ni zaslužijo imat dila u ajduku. ajduka triba dat našin ljudin, ne strancin. triba ga točnije govoreć dat jednome čoviku da šnjime rukovodi, ali pravome. onome šta voli ajduka i šta ima gazeta i pameti. ako takoga nemamo a unda dajmo tuđinu ki šta smo jin sve dali i to za džaba. teško nan je nami navijačin ajduka. teško podnosimo ovu muku i nemoć ali svog ajduka nikad nećemo napušćat. da je tomen tako vidi se ovi dana po splitu i drugin bilin gradovin. takvo oduševljenje prid stoti rođendan je nezapanćeno. to još nije viđeno. ajduk je brate moj skoro ki nika religija. živeš i viruješ u njega (i dragog boga, dakako): ajduk je više od baluna, više od gola, više od driblinga, više od pobjede. ajduk je sve to zajno i još čudo čudo više. ajduk smo svi mi. i šta još reć vego ajduk živi vikovično! ki šta ćemo i mi akobogda. amen. |
11.02.2011., petak
iz župnog listića naše župe (1998.)
|
nikidan mi u ruke dođe listić naše župe šta ga je za božić 1998. izda tadašnji naš župnik pra ivan dotur. listić zaslužuje svaku pohvalu pa bi bilo šteta da se taki listić i ubuduće ne bi tiska krajon godine. evo naprimjer u njemu osim povisti župe ima i kronika župni događanja kroz godinu, piše ko je umro kroz godinu, ko se vinča, ko je kršćen, ko je darova župu kroz godinu, ima nikoliko dičji pismica i ništo o životnom putu blaženog stepinca. ponoviću, šteta je da se taki listić ne bi izda i na kraju ove godine. evo šta u tomen listiću piše o povisti naše župe iz pera profešura josipa borkovića:  Potravlje leži na sjevernim zaravnjenim padinama Svilaje. Morfolozi za te travnjake prihvatiše narodni naziv Podi. Rubeći dolinu Cetine Podi se usjecaju u trupinu Svilaje i Dinare. Budući da su Podi pretežno građeni od karbonata (vapnenca) najčešće su bezvodni i kršoviti s oazama obradiva zemljišta. Takvu "oazu" presjeca lokalna cesta Satrić, Potravlje - Maljkovo te je i geografski i gospodarski središnji dio župe Potravlje. Ove obradive površine uz pašnjake i šume Svilaje pružale su egzistencijalni minimum u dugom povijesnom i pretpovijesnom razdoblju. S današnjeg gospodarskog motrišta začuđuje veličina arheološke baštine na prostoru župe Potravlje. Od rijeke Cetine pa sve do pod vrhova Svilaje utvrđeno je dvadeset arheoloških lokaliteta predpovijesnog i antičkog vremena.Bogata arheološka baština potakla je rad brojnih arheologa i povijesnika (K.Matasa, L.Maruna, Š.Ljubića, S.Gunjače, J.Solde, A.Miloševića) pače i amatera (N.Gabrića, S.Brčića, A.Prolića) u želji osvjetljavanja prošlosti župe. Sažimajući svoj trud s trudom predhodnika prof.A.Miološević je u svojoj monografiji "Arheološka toponomistika Cetine" dao sažet prikaz svih arheoloških lokaliteta župe Potravlje. Slijedom tog putokaza posjetio sam nekoliko reprezentativnih lokaliteta (Alebića kulu, Crkvinu, Crni umac, Glavurdiće, Jastrebaču, Proliće) i vidio skromne dokaze negdašnjeg života. Međutim, obilje arhitekata u muzejima Sinja i Splita s ovih lokaliteta svjedoče bujan život na prostoru ove župe pred više od tisuću godina. Brojni ratovi koji su prohujali Cetinom mijenjali su stanovništvo al se nit života nikad nije sasvim prekinula, te se nastavila i kroz srednjovjekovno razdoblje, do naših dana. Nepouzdana ljudska memorija nije baštinila autentično nazivlje. Dokumenti su nestali ali ih čuvaju toponimi: Gomile, Gromile, Greblje, Gradina, Kula, Crkvine. Vješti čitači prošlosti razumiju taj jezik te ih ponekad vodi neočekivanom otkriću. Tako je fra Lujo Marun istražujući lokalitet Grudine (Rudine) 1892. otkrio temelje trobrodne ranokršćanske crkve (25x21m) s tri apside. Vjerovatno je riječ o crkvi "Sancti Mathei de Potravnicie" kako to navodi A.Milošević (Arheološka toponomastika Cetine, str.141) Dimenzije i arhitektura spomenute crkve ne govore samo o veličini nego i o ekonomskoj moći naselja. Ako još povjerujemo da je na morfološki nepovoljnom lokalitetu Crkvina (800m) stajala ranokršćanska crkva (VI.st), onda moramo ukalkulirati i vjernički žar tadašnjih žitelja pod Svilajom. Na nešto nižem (626m) stožastom brijegu su ostaci srednjovjekovne utvrde Travnik ili Potravnik. Po toj utvrdi, koja se prvi put spominje 1372. g. današnje naselje i čitava župa nosi naziv Potravlje. Kako se je, međutim, zvalo antičko naselje na podnožju Svilaje, vjerovatno nećemo nikad saznati, ali arheološka ostavština svjedoči daleko burniji život nego li je danas i to u istim nepovoljnim prirodnim uvjetima! Prof. Velimir Borković |
09.02.2011., srijeda
mejl iz austrije me vratijo k vami
|
valjen isus dragi moji potročani i ostali dragi inernjet namirnici! ima nikoliko miseci da san posusta u pisanju na vome blogu pa san napisa da je do daljnjega gotovo sa pisanjen ili zauvik. evo sad se vraćan nanovo jer san dobijo malo motiva za pisanje. otkuda, pitate se? juče san eto nakon dugo vrimena zavirijo u mejl poštu od bloga i među ostalin naša ovo pismo od dragog nan zemljaka iz austrije kojega ovin puton pozdravljan i želin svako dobro te mu puno zafaljujen na poslanom pismu. moran priznat da me je ono i potaklo da jopet oživin na ovome blogu. fala mu još jeanput. pismo je jako sadržajno i zanimljivo a i poticajno za sve nas potročane bilo da živu u potravlju ili dalje od potravlja ki šta san ja i čudo drugoga našeg svita. evo sadržaja tega pisma:  cestitan vam na internetskoj stranici koja je ne usporedivo sadrzajnija od opcine hrvace. tamo sjede ljencine, ljudi bez ideje, ne znalice ili ljudi koji ne vide buducnost osim asvaltiranja ulica. znate, internet vam je u danasnje vrime standard. stranica vam je jako informativna i s jako dobrim fotografijama. Problem je u tome sto je stranica malo nepregledna i na tome bi se moglo proraditi. inace, vi ste jedini u opcini hrvace koji prezentiraju vlastito selo. proradite malo na seoskom turizmu vi sami u selu, jer od ovih ljencina u opcini ne cete nista dobro dobiti. vi potravcani imate sto pokazati: loncarske proizvode (to je danas rijetkost u dalmaciji), panorama peruckog jezera (morate imati vidikovce), cisti zrak, perucko jezero, domace vino, derneke, (privuci splitsku gospodu, pa i strane goste (znate mnogi bi htjeli jeftnije ljetovati, a to nudi zagora, 45 minuta udaljenost do plaze)), napraviti staze u razlicitim smjerovima do svilaje i jezera za NORDIC WALKING, a to vam je trend u zapadnoj europi vec godinama; staze za brdski biciklizam svo do vrha svilaje. ucinite nesto za ovaja nas kraj! otidite sa ovim prijedlozima u jebenu opcinu hrvace da im otvorite oci (znate li koje se pare izdavaju za NK HRVACE??? uslijed toga neki zavrsavaju i u zatvoru). ovakovi se projekti moraju finanzirati, a ne bilo kakvi bocarski ili nk klubovi (za to ce tek doci vrijeme) ili... znate, ja zivim u austriji vec dugo godina i vidim sa kojim resursima raspolaze nasa opcina (inace uvijek mi na pamet padne cesta, hocu reci rivina uz rijeku cetinu i bacanje smeca po djevicanskim djelovima nase opcine. po mom misljenju to smece treba ostavljati pred opcinu hrvace i tek onda ce se nesto poduzeti). sve ovo sto nudi potravlje, nudi isto s druge strane jezera bitelic , ali na zalost, ogovaranje, tracevi i zavisti je nasa svakodnevnica. niko nam nece pomoci nego mi sami. moramo si imati, kako cilj tako i upornost, a onda su sva vrata otvorena. postovani gospodine, lipo bi bilo kad bi ova stranica bila u sluzbi i na dobrobit sela potravlja. jos jednom, jednio si sami mozemo pomoci, a onda kroz nas rad ce nas i drugi akzeptirati. zelim vam svako dobro u 2011 godini (izvinjavam se ako nisam bio primjeran, ali na ovaj nacin pokusavam otvoriti oci ljudima u sredinama u kojima zive i rade, a ovo nije prvi put da sam intervenirao i to sa uspijehom). zagora u srcu!!! i.m. austria |
03.10.2010., nedjelja
nema više...
|
na ovome blogu do daljnjeg ili možda zauvik neće bit ništa više napisano. ionako u zanje vrime slabo ili nikako navraćan na nj. dragi moji prijatelji šaljen van lipi pozdrav i želin dobro zdravlje i sriću. nadan se da mi niste puno toga zamirili dok san pisa. bog vas sve blagoslovijo i gospa sinjska čuvala. ur.bloga |
27.09.2010., ponedjeljak
pozdrav iz kanade od jednog šarića iz istre
|
poslin mile cvitkovca evo se javijo i jedan šarić iz istre šta ga zanima ko se od njegovi šarića i marovića prije skoro četirstotine godina odselijo u istru..... Pozdrav iz Kanade od jednog Šarića iz Istre ... Add to Contacts To: potravljeblog@yahoo.com ˙ Pozdravljam vas lipo ! Ja sam rođen u selu Šarići, Istra a živim u Kanadi već skoro pola stolića. Pokupljajući informacije za sastavljanje moga obiteljskega stabla stiga san i u Dalmaciju. Bija san čak u selu Marovići nedaleko crkve Sv. Vida kod Zelovo od koje sam danas vidija sliku na Potravljeselo.blog kadi san vidija i pročita da je u Potravlju i crkva i župa Sv. Jakova i Filipa. Vidija san i slike seoskih kamenih ograda koje izgledaju isto kao i u Istri. Nekoliko obitelji iz Dalmacije doselili su se u okolicu sela Filipana u Istri jos 1634 godine. Prezimena su nekima bila Šarić, Šarić-Vulin, Marović, Zuban, Kokan od kojih su postala sela Šarići i Marovići kod sela Filipane u Istri. Filipana je ustvari i župa Svetog Jakova i Filipa a imamo u blizini i malu crkvu Svetog Vida. Tražim spisak imena doseljenika Šarić, Šarić-Vulin i Marović u Filipanu 1634 iz Dalmacije. Dali mi vi možete u tome pomoći ? Možda bi mi vaš župnik mogao pomoći. Neman njegovu adresu. Javite mi se. Unaprid van hvala. Bog i svako dobro ! Milan Šarić |
jesu li cvitkovići i pravoslavni cvitkovci rod?
|
dobijo san nedavno jedan mejl od nikoga mile cvitkovca "pravoslavca iz maovica"koji je čita ovi blog i po svemu doša do zaključka da su njegovi cvitkovci i naši cvitkovići rod?! ne znan šta da mu odgovorin jer se u toje stvari ne tendin a za cvitkovce prvi put čujen.... evo šta mi toji čovik piše..ako niko zna neka mu misto mene odgovori: poštovani, pročitao sam delimično blog o potravlju. ja sam mile cvitkovac iz mavica na svilaji. sve mi se čini da su cvitkovci i cvitkovići rod. al ajd da proverimo? čakavskog smo maternjeg jezika. svi pravoslavci. nastariji poznat did Ilija cvitkovac (oko 1800), čuvari hristova groba što ukazuje na uskočku tradiciju, ima nas danas oko 2'00-300. uglavnom po srbiji. krsna slava nam je djurdjervdan. i to sviju. treba napomenuti da je misna slava sviju mavičana (i bnjevaca i pravoslavaca) također jurovdan. zemlja u vlasništviu nam je na mavicama, svilaji i paškopolju. a imali smo imanja i u kukru. naši je greblje na mistu uskočke kovačnice. blizu ilirskog i bunjevačkog. evo ti par toponima i prezimena baš iz moga nugla: dragićev brig, škalituša, dragičevac, radinuša.... novakovići, petkovići, rejić,brtan, blaževići, maljkovići, kuduz, totić, kričković, primetica, režić, škalic, škorić.. . srdačan pozdrav, |
12.09.2010., nedjelja
u udbini blagoslovljena crkva rvacki mučenika
 juče je udbini u liki povri krbavskoga polja vrbosanski kardinal vinko puljić blagoslovijo novo saziđanu crkvu rvacki mučenika. toja crkva biće vični spomen na sve rvacke žrtve za domovinu počev od oni deset iljada rvacki domoljuba šta su 1493. pali u krbavskoj bici, pa sve do naši branitelja iz domovinskog rata. ličkosenjaski biskup mile bogović koji je ovu crkvu prvi bijo zamislijo pridlaže svemu puku rvackome a posebno rvackin institucijon da razmisle o novoj njegovoj zamisli da se na krbavskom polju načini zajedničko spomen grobište za sve one rvacke mučenike kojimon se za grob ne zna. kardinal puljić je reka u propovidi da je sramota za naš rvacki narod šta se mučenici njegovi brzo zaboravljaju a što je još i gore njizi se pljuje i vriđa. isto je reka da se svaki rvat triba upoznat s mučeništvon naše braće nakon pada vašizma kad su mnogi rvacki svećenici ubijani i bacani u jame, a još i danas se takve stvari prišućuju ka da se nisu nikad ni dogodile. osin toga, dragi naš kardinal puljić koji nikad nije ima zlake na jeziku reka je da rvackome narodu vali životne radosti a to je zato šta mnogi pod pritiskon medija okriću glavu od krista najveće naše radosti. na kraju je zaključijo da je rvacki narod - narod ljubavi a ne narod mržnje, i na tome putu tribamo ustrajat. u udbini po oblačnome vrimenu ovoj svečanosti je nazočilo više od 15 iljada duša iz cile domovine. nije bilo ni ustaša ni domobrana kako su se mediji nadali, samo ljudi čestita srca s krunicon u jednoj ruci a rvackin barjakon u drugoj. vidijo san i veliki lancun s likon generala ante gotovine za koga se svi osrca nadamo da će ga aški sud oslobodit. isto se nadamo i za generale markača i čermaka. pobidnici u pravednome obranbenom ratu protiv daleko moćnijeg neprijatelja nipošto ne bi smili bit osuđeni pogotovo jer nisu nikakvo zlo zapovidili ni učinili.
|
06.08.2010., petak
bezime bešlić
 Bešlići su Hrvati, najvećim dijelom iz Hercegovine. Razmjerno najviše Bešlića u proteklih sto godina rođeno je u hercegovačkoj općini Posušje, gdje se svaki trideseti stanovnik prezivao Bešlić, dok su u Hrvatskoj glavna ishodišta bila Potravlje kraj Sinja, Crivac kraj Vrlike i Sičice kraj Nove Gradiške. U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće Bešlića u oko petstopedeset domaćinstava (253. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno sedamsto, pa se njihov broj od do danas gotovo utrostručio.Migracije Glavni migracijski pravci Bešlića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Posušja (BiH), iz Vareša (BiH) te iz Dervente (BiH) u Zagreb. Raspostranjenost Bešlići su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 118 općina i 182 naselja, pretežito u urbanim sredinama (62%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (250), Splitu (200), Sinju (80), Požegi (70) i u Osijeku (60). |
05.08.2010., četvrtak
sritan blagdan svoj rvackoj braći u zemlji i svitu!
|
svon rvackoj braći koji danas u srcu osićaju ponos i sriću zaradi velike pobide u već legendarnoj oluji čestitan ovi dan pobide, dan zafalnosti, dan naši branitelja, a ja bi doda i dan sviju koji su sanjali neovisnu rvacku!  onin koji su za ovaj san dali više od svih nas zajno, našin palim braniteljin, neka je laka ova sveta gruda za koju su se borili i izborili! takođe, ne triba zaboravit ni sve naše civile žrtve velikosrpske mržnje, neka počivaju u miru! nikoga od njih koji su za nas umrli ne smi se nikad zaboravit! nikad. oni će u našin srcin živit vično ka i majka rvacka. Lancun od noći pomalako spada dok arja vriška krozaprste biži... Dinara se mater iza sna budi dicu blagosiva, čelo prikriži… Na rame svakom znamen-traku veže da se u boju pripoznaju braća poglavar je reka: "Oluja nek krene! Za vašu muku, sloboda je plaća!" Doli, u Kninu, još banče barabe došli su tamo da svoje zavedu zajno nan naše svetinje pljuju - E, čekajte, "braćo", to nije redu! Vukovar je bijo naš dunavski cvit Škabrnja naša raspupala grana granu ste lomili, cvit ste gnječili o, velika je ta hrvatska rana! Oluja zato ponad Knina bisni oluja pravde, čežnje i nadanja sinovi groma dolaze po svoje dosta je patnje i dosta padanja! Barabe srpske u zbjegu nestaju na čelo kolone oni su stali svoju su mržnju sa sobom ponili mi smo ih puštali, milost im dali... Na tvrđavi gori, povisna slika Pauci i Pume dignuti ruku na banderi šahovnica vijori Vrane je ljubi, daje i Šušku… Oluja je prošla, osta je ponos jači smo od njih, jači od bilo kog nad nami bdije i mater Dinara nad nami bdije i Gospodin Bog I.G.2010. još ću samo spomenit da je sramota šta prisidnik vranjo tuđman ni 15 godina od oluje nije u zagrebu dobijo ulicu koja mu dolikuje ili trg ili spomenik, a velikom i samozatajnom ministru šušku oće oduzet ulicu!? kažu da će avenija gojka šuška ubuduće bit avenija izviđača!!! pa jesu li izviđači oslobodili ovu zemlju ili rvacka vojska na čelu s vranjom i gojkom? |
03.08.2010., utorak
oprez, braćo rvati, milošević je živ!
|
"Srbijanski predsjednik Boris Tadić je tijekom sastanka s predstavnicima udruge obitelji poginulih i nestalih u Hrvatskoj poručio da je Oluja zločin koji se nikada ne smije zaboraviti." (Index HR)  niki naivni su mislili da je srpski krvnik milošević umro i da je šnjimen nestalo i srpskog nacijonalizma. a nije. nije umro milošević, a srbi su ostali srbi baren šta se njijovi vođa tiče. ni dvajest godina poslin ne priznaju zločin, ne priznaju da je njijova čizma gazila naše cviće, da je njijova ruka rušila naše kuće, da je njijov metak ubijo našu braću. ne priznaju. dvajest godina poslin vukovara, škabrnje, dalja, kijeva i mnogi naši stratišta oni govore o zločinu koji je nad njimon učinjen! i još bi masovno na naše more. da sve bude gore naši turistički dilatnici ih pozivaju da dođu! oni će nam spasit sezonu, oni će nas svojin krvavin dinarima spasit od ekonomskog sloma. kakve bajke! bolje jin je da ne kroče amo prije nego se triput udare šakon u prsi i zatraže da jin oprostimo. iljade naši branitelja i civila palo je od srpskoga metka, noža, gelera....jesi li to zaboravijo slobodane tadiću? al ne brineš mene toliko ti koliko tvoji rvacki prijatelji. oni koji kažu da je petokraka zvizda sinbol mira i ljubavi. a kad je slobodane tadiću počela vaša okupacija lipe naše na čelu vašega vojnika bijo je taj sinbol ljubavi i mira, zvizda petokraka. tvoj prijatelj ivo je to zaboravijo. niki od nas nisu. zato ćemo prikosutra s ponoson proslavit one dane kad ste prid rvackon čizmon pobigli i otpuzali sa svete rvacke zemlje! |
02.08.2010., ponedjeljak
bezime kanajet (najviše ih u sinju, došli iz banja luke!)
|
Kanaeti su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Sinja, a prema nekim izvorima iz Zalužana kod Banje Luke (BiH). Razmjerno najviše Kanaeta u proteklih sto godina rođeno je u Potravlju kraj Sinja, gdje se svaki dvadeseti stanovnik prezivao Kanaet. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Kanaeta u oko trideset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno šezdeset, pa se njihov broj do danas utrostručio. Raspostranjenost Kanaeti su prisutni u šest hrvatskih županija, u ukupno 12 općina i 14 naselja, znatno više u urbanim sredinama (71%). Danas ih najviše živi u Sinju (40), Splitu (35), u Hrvacama (30) i Potravlju (15) kraj Sinja, te u Zagrebu (10). |
26.07.2010., ponedjeljak
bezime balić (došli iz mostara, najviše splićana)
|
evo nan malo priko reda i naši balića...jer mislijo san bezimena redat po brojnosti. ali svako pravilo kažu da ima izuzetke. evo šta libri biluže o balićin: Balići su gotovo u potpunosti Hrvati, većim dijelom iz okolice Solina. Prema nekim izvorima su iz Bune kraj Mostara, a vrlo su rijetko Bošnjaci (iz Bosanske Krajine) te Srbi (iz Osijeka). Razmjerno najviše Balića u proteklih sto godina rođeno je u Katunima kraj Omiša, gdje se svaki šesti stanovnik prezivao Balić. U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće Balića u više od sedamsto domaćinstava (149. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.Migracije Glavni migracijski pravci Balića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Šestanovca i Zadvarja u Split te iz Zlatara u Zagreb. Raspostranjenost Balići su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 132 općine i 195 naselja, pretežito u urbanim sredinama (55%). Danas ih najviše živi u Splitu (400), Dugopolju kraj Solina (350), Zagrebu (250), Osijeku (110) i u Šestanovcu kraj Omiša (70). imehrvatsko.net |
23.07.2010., petak
bezime babić (bilo kuda babića svuda!)
|
Babići su najčešće Hrvati, dobrim dijelom iz Senja. Prema nekim izvorima su iz Pridrage, Perušića (Lika), Krasna Senj), a rijetko su i Srbi (iz okolice Knina). Razmjerno najviše Babića u proteklih sto godina rođeno je u Voštanama kraj Sinja, Lazama kraj Nove Gradiške i Lukovu kraj Senja, mjestima u kojima se svaki treći stanovnik prezivao Babić. U Hrvatskoj danas živi oko trinaest tisuća Babića u oko pet tisuća domaćinstava (3. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno devet tisuća, pa se njihov broj do danas povećao za nepunu polovinu. Etimologija Prezime izvedeno iz riječi bab(a) (baka; starica) + -ić, nadimak. Možda i od turske riječi bábo - otac od perz. baba. Spominju se još 1638. Migracije Glavni migracijski pravci Babića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Senja u Rijeku, iz Prozora (BiH) u Zagreb te iz Trilja u Split. Raspostranjenost Babići su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 402 općine i 1007 naselja, pretežito u urbanim sredinama (61%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (2200), Rijeci (800), Splitu (650), Osijeku (300) i u Sesvetama kraj Zagreba (200). Nažalost, nema podataka o Babićima iz Potravlja, a kao što znamo još su tamo i oduvik su bili. imehrvatsko.net |
22.07.2010., četvrtak
bezime cvitković ( u potravlju ih živi 12)
|
Cvitkovići su Hrvati, većim dijelom iz okolice Sinja, a prema nekim izvorima iz okolice Otočca i Bihaća. Razmjerno najviše Cvitkovića u proteklih sto godina rođeno je u Klenovici kraj Novog Vinodolskog, gdje se svaki treći stanovnik prezivao Cvitković. U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće Cvitkovića u oko sedamsto domaćinstava (185. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća. Migracije Glavni migracijski pravci Cvitkovića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Dervente (BiH) u Slavonski Brod te iz Hrvaca i Sinja u Split. Raspostranjenost Cvitkovići su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 135 općina i 231 naselju, pretežito u urbanim sredinama (59%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (250), Splitu (130), Sinju (120), Karlovcu (110) i u Klenovici kraj Novog Vinodolskog (100)...(u Potravlju ih ima 12, u Hrvacama 69, u Satriću 16, u Solinu 49... op.p.) imehrvatsko.net |
21.07.2010., srijeda
bezime kunac (50 u potravlju, a 700 u ciloj rvackoj!)
|
oklen naša bezimena (prezimena op.p.) u potravlju? siguro svaki od nas ima niku svoju priču o tomen ali evo šta niki libri pišu o tomen. najprvo ću spomenit bezime kunac jerbo je ono u našomu selu najčešćo bezime. kunci su se ka šta se znade rodili bliže bukvi, kljenu, jasenu vego ostali pa su tako naučili svaka čuda radit od drveta, najviše drvene grablje, vile, držala za motike, kose, mašline i tako redon. majstori su za pravit balote, drvene kašike...i sve šta naprave, ne boj se, trajaće ti. bogu vala, traju i naši kunci. Podrijetlo Prezime Kunac najčešće nose Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Sinja, a rijetko i Srbi (iz Drniša). U prošlih sto godina rođeno ih je razmjerno najviše u Potravlju kraj Sinja, gdje se svaki sedmi stanovnik prezivao Kunac. U Hrvatskoj danas živi oko sedamsto Kunaca u oko stosedamdeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno četiristo, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio. Migracije Glavni migracijski pravci Kunaca u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Sinja, iz Hrvaca te iz Drniša u Split. Raspostranjenost Kunci su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 43 općine i 59 naselja, pretežito u urbanim sredinama (56%). Danas ih najviše živi u Splitu (130), u Hrvacama (110) i Potravlju (50) kraj Sinja, u Sinju (45), te u Slavonskom Brodu (40). (imehrvatsko.net) |
20.07.2010., utorak
ko zagađuje vodu u našom jezeru?
 uslika:votoante etotiga na! dok si trepnijo, godišnji odmor prođe. al nema veze, nevalja se priviše ni odmarat. a tijo san zapravo reć kako nema lipšoga kupanja vego li je u našome jezeru. je, na moru je lipo i morska voda zdrava al svejedno... da je zeru nasut šudera kod laze i potrsit dikoju kupinu ja mislin da niko ne bi iša na more. ove godine, bogu vala, jezero je skroz puno i nikako da opane. lipo ga je za vidit takoga. samo ima još jean problem u jezeru šta bi ga valjalo rišit. ljudi govoru da gori u otišću niko ispušća razne otrove u vodu pa kupači dobiju svrbež po nogon i oči ji peku. i ja mogu posvidočit zato. prije rata to se nije nikad događalo. a sada se događa. tribalo bi vidit ko to baca smrad u naše jezero i prijavit ga našoj pravnoj državi neka se ona pozabavi šnjime. sramota je šta toji ljudi radu. mi trpimo i mučimo, doklen? |
25.06.2010., petak
vratite nan 30. svibnja, pravi dan rvacke državnosti!
|
dan rvacke državnosti je evo već skoro za nami, a ja ne mogu da ne kažen kako mi je još uvik ža šta se toji dan ne slavi 30. svibnja ki u vrime "cara" vranje.  u ovo vrime takozvane demokracije ništa nan više nije sveto, sve smo zaboravili pa i slavit svoje svetkovine. u vrime rata kad je kriza bila u svakome pogledu i nije se znalo kako će sve završit ovi se dan slavio kako i dostoji jednoj staroj i ponositoj naciji ka šta je naša. danas se sve svelo na skromnu paradu na trgu i misu u crkvi svetoga marka u zagrebu. ljudi niti tamo iđu niti znaju šta se slavi niti višaju zastave na kuće. a naš uzoriti kardinal u svojoj propovidi danas je nehotice nadam se uvridijo rvacki puk. reka je da od vlasti očekuje da bude mudrija a od rvackog građanina da bude - pošteniji!!! ispada po njegovu da je taj jadni i obespravljeni rvacki građanin kriv za sve zlo u ovoj državi! a nije tako. oni šta su stvarno krivi oni se sada vozaju na jahton i lituju na dalekin obalon sejšela, maldiva i štatigaja znan, a do rvacke jin nikad nije ni bilo stalo. zato, dragi naš kardinale, u toj si rečenici pogodijo - u ništa. drugi put bolje gađaj pa makar se i crkvena blagajna zato sporije punila. svin mojin potročanin di god da jesu želi čestitat ovi veliki blagdan i poželit svako dobro u životu. isto želin i svin čitateljin ovog bloga....koji, nažalost, sve manje pišen. |
09.06.2010., srijeda
potravlje iz avijona
 foto:darko rom iz splita, 9.6.2010. jedan je splićo osta bez goriva u privatnom avijonu dok se vozijo iznad našeg sela. i kako nije moga dalje, štaće čovik vego da ubije dosadu uzejo aparat i počejo bresplatno slikavat odozgar panoramske snimkove. šteta, brzon su ga ošlepali s drugin avijon pa je načinijo samo tri slike ali prave. slike morete vidit i na njegovoj fotostranici darkroom. ako želite imat veći format potravlja iz avijona, kliknite unda na ove sličice:    samo bi još napomenijo da je votodarko prijatelj o moga brata votoante i da ante dobro slaže šnjimen. eto tolko. |
12.05.2010., srijeda
Isus i dvanaestorica naših dana - priča
 Isusova prva četiri učenika U ove dane sjedne mladić Isus u očev kombi koji je stajao pred tesarskom radnjom u Gradićima i krene tražiti one kojima će prvima povjeriti nauk o spasenju ljudskom. To, da je naš Isus iz Gorice po Duhu Svetom začet, povijesna je i biblijska istina, ali to nitko u ovom gradu ne vjeruje niti tko osuđuje njegove roditelje što im se to dogodilo dok još nisu bili vjenčani, već samo zaručeni. Jer, danas su drugačiji slučajevi samo izuzetak. Tako naš Joža, Isusov poočim, nije ni imao potrebu otpuštati ženu svoju Mariju. Isus je, kao što znamo, cijelo vrijeme djetinjstva i mladosti bio poslušan roditeljima i svakog je dana rastao u mudrosti i duhovnosti. Sad, kada je navršio tridesetu i po ljudskim mjerilima dosegao vrhunac muževnosti i zrelosti, odluči on do kraja ispuniti svoju zemaljsku misiju za koju ga nebeski otac bijaše predodredio. Nakon što je prešao željezničku prugu i još nekoliko semafora, nađe se on na Zagrebačkoj cesti te krene njome prema Plesu. Na prilazu zračnoj luci opazi veliku kolonu traktora koji su priječili ili otežavali put onima koji su se tuda kretali. Pored traktora su šetali nezadovoljni poljoprivrednici iz ovoga kraja jer ne bijahu dobili obećane državne poticaje. Među njima najglasniji bijahu braća Štefek i Martin koji su iz traktorske prikolice megafonom pozivali ostale nazočne da nikako ne odustanu od svojih zahtjeva koje su jutros njihove vođe uputili vladi i resornom ministarstvu. Prišavši im bliže, Isus iziđe iz kombija te ih upita: - Kaj je, dečki, kaj ste se svi jutros vstali na levu…? - pokuša se našaliti s njima. - Čuj ti, bradek - obrati se Štefek bradatom neznancu - ak te baš zanima, tu smo se svi okupili zbog poticaja…Ak nam ne budeju dali poticaje, bumo mi onda napravili grdi kvar svima…jer gdo bu ranil ovaj narod ak ne mi?! - dovrši ljutito. - Tak je, braco- složi se Martin- moraju nam dati poticaje, ovak dalje ne bu išlo..! Isus se samo nasmiješi, zatakne palce u džepove traperica i rekne im mirno: - Pođite za mnom, ja ću vam dati poticaja koliko vam treba! U moga oca su bogate žitnice i poticaja ima da ni zamisliti ne možete. Njih dvojica se u čudu pogledaše, a nakon toga sjednu svaki na svoj traktor i krenu slijediti Isusov kombi. Ostali prosvjednici bez riječi su ih promatrali. Malo dalje, negdje nadomak pleškom naselju, opazi Isus veliki voćnjak, a u njemu bijahu druga dvojica braće, Franjo i Slavek koji s kantama na leđima prskahu nasade nekim zaštitnim sredstvom. Uz njih bijaše i njihov otac koji im je nešto govorio držeći bocu u ruci. Zastavši, Isus iziđe iz kombija i vikne na pozdrav: - Bog daj! Oni mu uzvratiše pozdrav, ali kako ovaj ne otiđe dalje, prekinuše prskanje te mu priđoše sva trojica. Njihov otac mu odmah pruži malu čašicu i natoči do vrha neke tekućine. - Zemi, sused, ovo je najbolši lek za zdrav i dug vek! To je naša šlivovica, mi smo je spravili. -Dobra je- reče Isus iskapivši je da ne uvrijedi domaćina. Domaćin na to pozva i onu dvojicu Isusovih učenika koji su parkirali traktore. - Neg da vam velim zakaj sem tu. - reče ubrzo Isus- Ne bum duljil, došel sam po vaše sineke. Moj me japa po njih poslal da bu delali pri njegvom voćnjaku kaj ga ni moći izmeriti. Plaćeni budeju dobro, a nagrada bu im bila ne samo dober vek kak velite, već bu celu večnost osvojili! Stari domaćin samo slegne ramenima na ovu neobičnu ponudu, ali sinovi odmah pristupiše Isusu i gotovo uglas rekoše: - Celo življenje smo te iskali, Gospon mo!. Kam buš ti hodil i mi bumo s tobom. - Ti si Franjo, kaj ne? - obrati se starijem sinu. - Tako je, Gospon! - odgovori on iznenađeno. - I Bregec se prezivlješ. Ali ti nis ni bregec ni breg, ti si Franjo Planina i na toj planini bum sagradil crkvu svoju! - reče mu Isus držeći ga za rame. - Pojdite z menom, deca! Oni se brzo oprostiše s ocem i krenuše za učiteljem. Otac im ostade sam i rastužen u voćnjaku s bocom šljivovice i praznim čašama u rukama. Idućih dana poučavaše Isus četvoricu svojih učenika o stvarima koje su već prije slušali na svetim misama. Ali, bilo je ovo nešto sasvim posebno. Govorio im je ne kao sluga, nego kao onaj koji ima vlast. Srce im je zbog toga još više gorjelo u grudima. Nedugo potom zaputi se Isus u važnu gradsku ustanovu da ishodi potvrdu o javnom djelovanju na području cijelog grada. Potvrdu je jedva dobio jer nije bio osnovao niti stranku niti bilo kakvu udrugu da bi tražio štogod takvo. Tražio je to upravo zato da se ne bi ničim ogriješio o zakon kada ljudima bude javno svjedočio o Istini. Dok je izlazio iz ureda zadovoljan ishodom, na vratima mu se prepriječi snažan čovjek u crnom odijelu imenom Vladek, a prezimenom Zmazek. To bješe nekad utjecajan političar u ovome gradu za kojeg su se vezale razne afere, ali mu još ništa nije bilo dokazano. Pričalo se da je za novac bio spreman učiniti sve, pa i prodati vlastitu dušu. Pričalo se da je znao pogodovati poduzetnicima, kupovati gradske vijećnike i namještati same izbore. I uopće nije bilo moralnog i političkog prijestupa od kojeg je zazirao. A znalo se sasvim pouzdano da nije zazirao niti od prekomjernog gomilanja vlastitih nekretnina diljem lijepe naše. Njegova djeca su doduše čula za onu famoznu riječ recesija, ali nikako ne mogaše odgonetnuti što li zapravo znači. Eto, taj i takav čovjek zapriječio se Isusu na vratima dok je on u rukama presavijao traženu potvrdu. - Ti li si onaj koji za kojeg se govori da buni građane, da osniva novu stranku i da želi srušiti sadašnju vlast?- upita ga, ne mičući se s vrata. - A što ti misliš tko sam ja? - upita ga Isus gledajući ga ravno u oči. On se na to protupitanje smete, zašuti, a oči mu se zacakle, jer se u susretu s onim koji je sama Istina, bio prisjetio svega lošeg što je za života napravio. U srcu je bio nesretan i zarobljen te je već duže vrijeme tražio način kako da iziđe iz vlastitog pakla duše. - Ti si, Gospodine, moj put, moja istina i moj život!- odgovori Vladek otvorena srca kleknuvši pred Isusa da mu ruku poljubi. - Ma, pusti to, Vladek..- reče mu Isus - ustani, priznaj svoje grijehe pred svijetom i pred općinskim sudom, a zatim, kad odslužiš kaznu i vratiš što si nepošteno zaradio, dođi za mnom i slijedi me! Bijaše to peti Isusov učenik iz ovoga grada koji će se tek naknadno pridružiti ostalima. Na izlazu ugleda Isus na stepenicama mladog čovjeka s torbicom preko ramena kako puši i nervozno grize donju usnu. Po velikim podočnjacima dalo se zaključiti da taj čovjek nije noćas puno spavao. - Što si sagriješio, sinko? - upita ga Isus bez okolišanja, tek da ga iskuša jer dobro je znao što mu je na duši. - Nisam sagriješio, zapravo jesam, ali ne sada. - promuca mladić. - Možda ti mogu pomoći, reci mi o čemu se radi?- potaknu ga Isus. - Samo mi Bog može pomoći - rezignirano zaključi mladić. - No, reci, možda sam ja taj.- bio je Isus uporan. Mladić se kiselo nasmiješi na ovu upadicu pa reče: - Dobro, ako te baš zanima, ionako više ništa ne gubim. Teče mi otkazni rok, a nadao sam se velikoj karijeri. Novinar sam. Sigurno si čuo za Juru Drukerskog iz dnevnog lista Daleko od istine?! Ja sam taj nesretnik. Po prvi put u životu napisao sam istinit članak o razvratnom životu jednog političkog moćnika za kojeg sam mislio da je neprijatelj našeg urednika, ali je naš urednik poludio vidjevši da je to objavljeno. Rekao je da sam neuki kreten koji ništa ne razumije…i izbacio me na ulicu! Dok sam pisao po njegovim naputcima, sve je bilo u redu, a sad, kad sam ga htio iznenaditi vlastitim novinarskim uratkom, dobio sam otkaz! Isus se malo zamisli nad ovim priznanjem pa upita momka: - Ako doista želiš umakati pero u tintu istine, dođi i slijedi me, tvoje će pero ubuduće pisati samo ono što je dobro, potrebno i istinito! - Želim, gospodine, itekako želim. Cijelu noć sam razmišljao samo o tome. Dosta mi je laži i prijevara…i mog glavnog urednika koji svjesno manipulira čitateljstvom po ne znam ni ja čijem nalogu. A jadni čitatelji za te laži još i plaćaju….Eh, da samo znate koliko smo daleko od istine… - Meni to pričaš..? - priupita ga Isus s prizvukom blage ironije u glasu. - Tebi, dabome, ne valjda ovom zidu.…Ti si moj novi urednik, zar ne? - zbunjeno će Isusu njegov šesti učenik. Nekoliko tjedana kasnije, skrivajući se od novinskih potrčkala sa stalno upaljenom bljeskalicom i mikrofonom, zamaknu on kroz neki prolaz u centru grada, negdje iza jedne od onih banaka koje su nekad bile u državnom vlasništvu te se nađe pred onižom zgradom gdje je bilo puno ljudi. Nad ulazom je stajala tabla s natpisom Zavod za zapošljavanje. Ljudi, njih tridesetak koji su stajali u zmijolikom redu, bili su svih životnih dobi. Od onih koji nikada nisu bili zaposleni do onih koji su pred kraj radnog vijeka dobili radnu knjižicu "na čuvanje". Isusu se stegnulo srce od tog prizora. Znao je da i mnoga djeca sada pate jer su im roditelji, ne svojom krivnjom, ostali bez sredstava za život. A žao mu i onih mladića i djevojaka koji su puni ideala marljivo učili da bi završili i visoke škole, ali uzalud. Dvojica takovih upravo su izlazili iz zgrade koja im, osim još jednog žiga na bijelu papiru, nije mogla više ponuditi. Ivek i Tomek ovako su razgovarali: - Čuj, Tomek, meni je čist dost ovog glupiranja na burzi. Sram me je pred starcima kaj me oni hrane i oblače. Nemrem više ovak. Bum išel u Švabiju kod Crnog. Pomoćni radnik u kuhinji tam više dobi neg naš učitelj. Ne bum više čekal manu z neba. - Ma, daj, Ivek, kaj ti je, zakaj smo utukli ova leta na faksu? Zakaj nam diplome? Daj, dođi k sebi, Ivek…sutra je novi dan…Možda i padne nekaj s neba, kaj znaš…. Isus, koji je naslonjen na obližnji zid zgrade sve to slušao, stane pred njih dok su odlazili i reče im: - Nigde vi ne bute išli van, dečki, ja vam velim! Vi ovoj zemlji itekak trebate. Brez vas ona ne bu išla naprej. Ona vas je podigla, ona vam bu i leba dala. Ja vam to jamčim! - Kaj? Ti imaš neki posel za nas dvojicu? - upita Tomek neobičnog neznanca u plavoj košulji i trapericama. - Možda.- odgovori on zagonetno. - Jel nas buš prijavil il bumo delali na crnjaka?- nepovjerljivo će Tomek. - Već ste prijavljeni- odgovori im. - I ne trebam vaše radne knjižice, trebam samo vaše srce, pamet, dušu…. - Hej, jesi ti neki sotonist? Čul sam da se i takvi šeću gradom- opet će Tomek. - Nipošto…- odgovori Isus. -Znam tko si! Kak smo bedasti! - poviče Ivek koji je dosad šutio. - Tomek, znaš one riječi: "Ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom….." - i svom pameću svojom!- dovrši Tomek razrogačivši oči od iznenađenja. - Da, ja sam taj, prepoznali ste me- prizna Gospodin smješeći se. -Želiš li da pođemo za tobom i da te slijedimo? Da budemo tvoji učenici? Da jedemo svaki dan korijenje i divlje bobice? Želiš li da život svoj za tebe položimo? Odgovor je: želimo! - "prisegnu" odmah Ivek, a i sumnjičavi Tomek se rado pridruži. S ovom dvojicom nezaposlenih mladića, broj Isusovih učenika u ovom času dosegao je brojku osam. Do dvanaest nedostaju mu točno četiri. Gdje ih pronaći? Devetog nije morao dugo tražiti jer mu je sam došao doma, u crkvu Navještenja. Klečao je u zadnjoj klupi pred večernju krunicu i nešto potiho mrmljao. Molitvu ili nešto drugo- ne znamo, no činjenica jest da je deveti učenik glavom bio trgovac Janko kojeg je prije tri mjeseca ostavila žena i odvela dvoje malodobne djece sa sobom u rodno podravsko selo. Otada se Janko zamislio nad svojim životom koji ga je dotud doveo i redovito pohađao večernju krunicu kao i misu iza nje. Svakog tjedna se ispovijedao. Ne jednom ili dvaput na godinu kako propisuje koncil, nego baš svakoga tjedna! Zlobnici bi rekli da mu tako i treba zbog mnoštva grijeha kojim je danomice vrijeđao Gospodina. Ta znali su mnogi da je bio gramziv i pohlepan čovjek. Pored svega bio je grub i neugodan prema zaposlenima. Vršio je mobing, kako se to već veli i nije im davao puno odmora. Trudnice nije štitio, novac za poreze drugdje je usmjeravao. Obitelj nije viđao, novac mu se više sviđao, reklo bi se rimom. No, kako god da bilo, Jankec je sada na pravom putu, a tako i dolikuje jednom od Isusovih učenika. Deseti učenik je bio učitelj. Kako sad to, reći ćete. Jura Dobri, kako su ga svi kolege zvali, bio je sredovječni učitelj u jednoj osnovnoj školi. Isus ga je pozvao sa sobom čim ga je vidio.Čovjek je to blag i ponizan, jednostavan i odmjeren. Kao takvog voljeli su ga i učenici i kolege i u sindikatu učitelja. On svoje obećane "poticaje" od države nije tako glasno tražio poput poljoprivrednika, ali Bog znade da mu pripadaju, a isto tako i svim njegovim kolegicama i kolegama diljem domovine. Ljudi koji nam odgajaju i uče djecu danas su teško potplaćeni i podcijenjeni. O tome bi vam naš Jura Dobri mogao više reći, ali kako je samozatajan, mene je to dopalo, ovako u najkraćim crtama. Jedanaesti učenik bijaše Mato, djelatnik na jednoj od benzinskih postaja, čovjek čist i neporočan koji u cijelom svom radnom vijeku nije niti pomislio da bi se u benzinske derivate mogla dodati koja kapljica vode. Ma, baš! Kakva bi to onda loša voda bila?! Dvanaesti i posljednji Isusov učenik bijaše sportaš, nogometaš Jozo Krstanović koji je za dobre novce jesenas pristigao iz Šujice pa sad zabija golove za lokalnog Trudbenika. Otkako je zaigrao za novi klub, prestao se svađati sa sucem i protivničkim igračima, nije više glumio penale i nije se bezveze previjao po livadi da ukrade minutu ili dvije. Kažu da se promijenio otkako je u poštanski sandučić počeo dobivati naš župni list Navještenje. Nemojte se smijati, ja vjerujem u to. Prije njegove preobrazbe, predsjednik kluba ga je primio kod sebe u ured i u šali pitao: - Dobro, Jozo, kaži ti meni, jesi li ikad u karijeri sudjelovao u namještanju utakmica? Ovaj mu je, svjedoci vele, mangupski odgovorio: - Ma, jok, ti si! Kad ga je Isus pozvao, nije se dvoumio. Skinuo je kopačke i objesio ih o najbliži klin.Utakmice koje su za njega slijedile igrale su se više srcem, manje nogama. A Jozo je bio srčan i u svojoj biti pošten mladić. Tako je postao dvanaesti Isusov igrač…hoću reći učenik. Onaj vjernik, koji je odmalena od svojih roditelja baštinio vjeru i pobožnost, mogao bi se malo i sablazniti nad izborom kojeg je Gospodin napravio u ovom prelijepom gradu. Ipak, valja imati na umu da Isus nije došao samo k zdravima već i dati nadu "bolesnima". Pored toga, Gospodin svakako, bolje od nas smrtnika proniče u dušu i srce. Mnogi takozvani vjernici u njegovim očima nisu takvi kakvim se prikazuju, a ni takozvani nevjernici i agnostici nipošto nisu Bogu mrski niti su mu ikad sasvim okrenuli leđa. A tko je od dvanaestorice u ovom "evanđelju" Isusu okrenuo leđa, sigurno se pitate. Koji ga je od njih izdao? Treće godine Isusova javnog djelovanja po raznim skupovima i katehezama diljem grada, među narodom, liječeći bolesne i od života umorne, najprije ga oblio hladan krvavi znoj zbog nepravdi u državi i u svijetu. Potom je slijedilo medijsko bičevanje bezbrojnim lažima i podmetanjima. "Samozvani spasitelj prevario stotine" , " Lažni prorok okuplja kriminalce i narkomane", "Prostitutke Isusove sljedbenice"… itd. Ni to nije bio kraj medijskog izrugivanja pa su ga pred svijetom okrunili krunom "kralja prevarenih i obespravljenih". Slijedile su nove optužbe: "Lažni izbavitelj radnika i seljaka želi srušiti vlast u gradu i državi", "Isus hoće socijalizam", "Isus diže revoluciju". Težak je to bio križ na Isusovim leđima, ali on križa nije ispustio, čak štoviše, dao je i da ga pribiju na njega čavlima neistina. Posljednji čavao koji mu je probo tijelo i dušu bila je optužba: "On je pedofil". Tome su mnogi povjerovali jer je dnevnik Daleko od istine pronašao i dva lažna svjedoka koji su isto tvrdili. A većinu ovih optužbi zloglasnom dnevniku servirao je nitko drugi već Isusov učenik Jura Drukerski, novinar. Kad je Isus već bio raspet na križu laži, Juru je bivši urednik primio natrag na posao, a čak ga je i nagradio. Govorilo se o nekih 30 tisuća srebrnjaka, oprostite, eura nagrade. Bila je to cijena izdaje. Jura Drukerski se nadao da će u Isusovom okrilju postati još veći novinar koji će zasjeniti i omraženog mu urednika, ali kako pisanje istine nije bilo odveć profitabilno, njihov časopis se bio brzo ugasio. Žeđ za slavom i novcem bila je kod njega jača od žeđi za istinom.Tako se Jura vratio u novine iz kojih je istina bila zauvijek izgnana. Kad su Isusovi učenici treći dan nakon potpunog medijskog linča njihovog učitelja konačno pronašli brojne svjedoke njegove nedužnosti u liku pravih i čestitih građana s lijeve i sa desne strane raspetoga, javnost je shvatila da je još jednom teško prevarena. Jura Drukerski je sam dao otkaz uredniku i netragom nestao. Nitko ga više nikada nije vidio, a priča se da je odselio u jednu susjednu zemlju gdje laži i podmetanja još bolje uspijevaju nego što je slučaj kod nas. I taj visokotiražni list je pod teretom laži i neplaćenog poreza potpuno propao, te su neki bili i osuđeni. Isus je uzišao k Ocu nakon što se kroz četrdeset dana ukazivao ženama i djeci koji su izgubili svoje najbliže u minulom ratu, obespravljenim hrvatskim braniteljima, bolesnima, siromašnima, osamljenima te još mnogim drugima koji su ga zaista tražili. Njegovi apostoli još žive tu, među nama, i danomice životom svjedoče da od Istine nema veće snage. Priča je objavljena u velikogoričkom župnom časopisu Navještenje, za mjesec svibanj |
